Rođen je u selu Gnjilan nedaleko od Pirota 1895. godine, kao treće od šestoro dece Stavre i Taske. Dragoljubov otac bavio se zanatstvom, precizinije, bio je krojač, dok je majka Taska bila domaćica. Mladi i nadareni Dragoljub brzo je upijao znanje stečeno tokom osnovnog školovanja. Ostaje zapisano da je već sa deset godina posećivao skupove radnika i recitovao poeziju Koste Abraševića. Baš kao i njegov otac, Dragoljub je po ubeđenju pripadao socijalistima, te se brzo uklopio u društvo istaknutih istomišljenika sa kojima je provodio sve više vremena. Nakon završene osnovne škole i niže gimnazije, Dragoljub se seli u Beograd gde nastavlja školovanje, kao i proširivanje političkog znanja pod uticajem svojih tadašnjih idola. Jovan Cvijić, Dimitrije Tucović, Jovan Skerlić i drugi istaknuti Srbi usmerili su mladog Dragoljuba ka borbi za obnovu i modernizaciju Srbije.
Prve dve godine Velikog rata Dragoljub je proveo u Makedoniji, gde je radio kao bolničar i učitelj. Početkom 1916. godine po nalogu države seli se u Francusku gde nastavlja svoje školovanje. U Klermonu je završio studije filozofije a potom, oktobra naredne godine, upisao je studije na prestižnom Pravnom fakultetu u Parizu. Tamo je upoznao i svoju buduću suprugu, tada studentkinju po imenu Danica Milošević. Nakon odbranjene doktorske disertacije odbio je ponudu da profesorsku karijeru nastavi u jednom od centara tadašnje Evrope, Parizu. Umesto toga, iz patriotskih pobuda, vraća se u Srbiju gde započinje svoje političko angažovanje.
Univerzitetsku karijeru započinje na Pravnom fakultetu, najpre kao docent, a kasnije i kao vanredni profesor. Uticaj koji je imao ostvarivao je i putem listova (Novi pravci, Rad) u kojima se nalazio uglavnom u ulozi urednika ili osnivača. Kao čovek koji potiče sa sela, Dragoljub je smatrao da je selo jedinstvena društvena sredina od velikog značaja, te da bi seljaštvo trebalo da ima veliki uticaj i vladajući položaj u društvu. Ovakav način razmišljanja zauvek će stvoriti jaz između njega i predstavnika elite u Srbiji tog vremena. Zajedno sa svojim istomišljenicima osnovao je Grupu za socijalnu i kulturnu akciju 1924. godine. Oštrim kritikama vlasti i autokratskog režima tadašnjeg kralja Aleksandra, Dragoljub je stekao mnogo neprijatelja. Saradnju su mu pružili drugi listovi i časopisi koji su kao i on zastupali levičarske, socijalističke ideje. Tokom 1925. godine postao je član i vođa levičarskog dela Saveza zemljoradnika.
Ideologija i pristup političkim dešavanjima skupo su koštala pirotskog intelektualca svetskog obrazovanja, 1932. biva uhapšen zbog tekstova u kojima je kritikovao vlast. Brojni protesti građana nisu urodili plodom, pa je Dragoljub kaznu od jedne godine strogog zatvora odslužio u Sremskoj Mitrovici.
Narednih 30 godina svog života Dragoljub je proveo u borbi protiv vlasti. Trećinu tog perioda proveo je u zatvoru, gde je radio na edukaciji ostalih zatvorenika. Takođe, za vreme koje je proveo iza rešetaka napisao je oko 10000 stranica na temu politike, sociologije itd. Sudbina gora od zatvora zadesila ga je u komunističkoj Jugoslaviji u kojoj se najpre nalazio u ulozi poslanika. Kao opozicionar, bio je suočen sa tretmanom koji su Titove službe primenjivale nad svakim ko se drzne da se suprotstavi režimu. Ostatak života proveo je kao zarobljenik u sopstvenoj zemlji, kojoj je toliko toga darovao. Bavljenje politikom bilo mu je zabranjeno, a knjige koje je pisao nalazile su se na crnoj listi, te je njihovo izdavanje bilo onemugoćeno.
Sudbina koja ga je zadesila najkraće se može opisati upravo njegovim citatom:
„Kad sam video da me često hapse u Jugoslaviji, kojoj sam pohrlio čim sam završio studije, moj profesor Bugle mi je pisao: ‘Ako niste potrebni Jugoslaviji dođite u Francusku; mi ćemo umeti da vas upotrebimo’. Nisam otišao, i ne kajem se. Ali izvesna gorčina je ostala – hapsila me monarhija, hapsila me republika. Za kapitaliste sam bio komunista, za komuniste sam bio reakcija. Trinaest najboljih godina proveo sam u tamnicama ili u internaciji, kao da sam najgori i najštetniji čovek“.
Dr Dragoljub Jovanović, političar, naučnik, veliki govornik i intelektualac u pravom smislu te reči, preminuo je 23. maja 1977. godine. Iza sebe ostavio je veliki naučni, publicistički, i memoarski opus: Agrarna politika, Učitelj energije, Vedrine, Političke uspomene, Medaljoni i druge spise.
Grad Pirot odao mu je počast podizanjem spomen-biste 2007. godine. Publicista Dejan Milić objavio je esej pod nazivom ,,Dr Dragoljub Jovanović – čovek koji je disao borbom”.
N. Stanković
Najistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (četvrti deo)
ПодробнееАрхеолошки локалитети ЈИ Србија - Archaeological Sites SI Serbia https://fb.watch/99ozj-yexv/
ПодробнееPričanje priča jedan je od najvažnijih sadržalaca jedne civilizacije...
ПодробнееIstorijat najvažnije sporedne stvari na svetu, njen nastanak i razvoj u našem gradu
Подробнее„Ko se jednom napije vode sa Guševice, teško odlazi iz Pirota, a još ga teže zaboravlja“
ПодробнееKakve veze ima jedna od dve najuticajnije dinastije moderne istorije Srbije sa južnim krajevima oslobođenim za vreme Obrenovića
ПодробнееDa li ovaj znak na ćilimu predstavlja zlo ili nešto drugo? Kako su nacisti „ocrnili“ simbol sunca i dobre sreće utkane u pirotski ćilim
ПодробнееNajistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (treći deo)
ПодробнееRetki se usuđuju i da govore o tome, danas je to naša tema
ПодробнееMit ili istina? Ako je 17 rimskih careva rođeno na teritoriji današnje Srbije, zašto Atila ne bi mogao biti sahranjen u Krupcu...?
ПодробнееMilan Piroćanac – prvi srpski moderni intelektualac
ПодробнееGreška ikonopisaca ili jedinstveni prizor na svetskom nivou?
ПодробнееSukovski manastir je, poput Žiče, jedan od retkih u neposrednoj blizini glavnog putnog pravca i lako dostupan.
ПодробнееDa li je majka poslednjeg vladara Romejskog carstva ktitor manastira Poganovo?
ПодробнееLekovito izvorište sakriveno unutar kanjona Gradašničke reke.
ПодробнееNe kaže se slučajno da je Pirot kapija istoka i zapada. Nezaobilazna destinacija na putu između Evrope i Azije.
ПодробнееSvaki Piroćanac i bez gledanja može stići do kapije kuće Malog Riste. Čuveni konak ovog trgovca, a današnji muzej, sem brojnih istorijski vrednih predmeta čuva i mnoge tajne, kao i priče o stanovnicima Pirota tokom 19. veka.
ПодробнееVojvoda ili razbojnik, srpski ili bugarski junak?
ПодробнееSrednjovekovna građevina koja krije mnoge tajne.
ПодробнееPirotski ćilimi su jedinstveni u svetu zbog načina izrade a nalaze se na Uneskovoj listi nematerijalnih kulturnih dobara Republike Srbije.
ПодробнееGrnčari sa šireg prostora Pirota su bili nadaleko poznati. O tome govori i podatak o njihovoj brojnosti, po kojoj je u Srbiji 1914. godine ukupno bilo 173 grčnara. Od toga broja je 113 grnčara bilo samo iz Pirota. Najpoznatiji potiču iz sela Veliki i Mali Suvodol.
ПодробнееPočetkom XVIII veka su Crnovunci ili Karakačani, čiji su koreni povezani sa Grcima ili Cincarima, počeli proizvodnju kačkavalja i izvoz na sva tada velika i poznata tržišta. Staroplaninske padine bogate lekovitim biljem su predstavljale pogodnu ispašu za sortu ovaca koju su sami naselili, i dobru osnovu za visokokvalitetno mleko. Šezdesetih godina dvadesetog veka je bio zvaničan sir Bele kuće. Uz stara srpska vina, najbolji je pirotski kačkavalj.
ПодробнееNaredne godine će se navršiti 130 godina od prvog zvaničnog pojavljivanja pirotskog ćilima na nekoj manifestaciji. Iz do tada običnog proizvoda za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu, pirotski ćilim je izrastao u statusni simbol, zaštitnika kuće i porodice, poslovne amajlije... Svojom neobičnom lepotom, originalnošću i dugovečnošću predstavlja pravo umetničko delo.
ПодробнееDa li zaista postoji nešto što se može nazvati pirotskom umetnošću?
Подробнее