Iako po nekim navodima datira još iz IV veka, dugovečnost nije prva asocijacija na pomen manastira Sukovo. Upućeniji bi rekli da su to neobične freske, o kojima ćemo kasnije, dok bi drugima u sećanju najduže živele slike ovog manastira i reke Jerme na čijoj se obali nalazi, kao i utisak koji ostavlja brdo Carev kamen u čijem podnožju leži manastir.
Modernije izdanje manastira posvećenog Uspenju Presvetre Bogorodice izgrađeno je u periodu između 1857. i 1859. godine, što nam govori i natpis na zapadnom zidu. Narodno predanje vezano za obnovu manastira poznato je meštanima koji svojom interpretacijom čuvaju priču od zaborava.
Naime, celokupno imanje bilo je vlasništvo Turčina Sali-Bega iz Pirota, koji je sa svojim sinom tu često boravio. Sali-Beg je na svom imanje često sretao Velju, siroče iz susednog sela koji je pažnju na sebe privukao svojim snovima (možda i nekom vrstom epi napada) u kojima su mu se po njegovim rečima javljali anđeli, pa čak i sama Presveta Bogorodica. Značenje ovih snova prepoznao je sveštenik Jovan Madić koji je, nakon što ga je prihvatio i udomio, naredio mladom Velji da zajedno sa još par mladića započne otkopavanje manastira, na onom mestu na kome je bilo rečeno tokom Veljinih snoviđenja.
Nalaženje ikone i kandila ispod površine zemlje nije naišlo na odobravanje Turčina Sali-Bega i njegovog sina Emina. Mladi Turčin je na više načina naudio onima koji su kopali na imanju njegovog oca, a sve sa ciljem da ih unizi i obeščasti što je više moguće. Predanje kaže da mu se u tom momentu „oduze telo i izgubi pamet“, te je pao u postelju. Hodže i lokalni vidari nisu bili od velike pomoći i bogati Sali-Beg bio je prinuđen da pomoć zamoli od sveštenika Jovana, ne bi li spasio život svog sina. Nakon što je Jovan očitao molitvu Bogorodici mladom Eminu se stanje poboljšalo, da bi nakon što se Sali-Beg poklonio i poljubio ruku Velji potpuno ozdravio.
Njegov otac se Jovanu odužio tako što se odrekao svog imanja, na kome je ubrzo uz njegovu pomoć bio izgrađen novi manastir na mestu starog. Mladić čudnih snova ubrzo je postao monah, a svoje ime Velja zameni monaškim Venijamin. Uz pomoć monahinje Efimije prikupio je potrebna sredstva i u godinama koje su usledile završio je izgradnju manastirske crkve.
Iako je ova priča sama po sebi dovoljna da zaintrigira svakoga ko kroči u manastir, neke od fresaka u njemu sa sobom donose novu notu misterije, tako što predstavljaju zaobilaženje ili direktno kršenje pravila vezana za ikonografiju u hrišćanstvu.
Odgovore na pitanje zašto su freske prikazane onako kako jesu pokušaću da nađem i dostavim vam u nekom od narednih tekstova.
Do tada, iskoristite ovo lepo vreme, obiđite Pirot i manastire u njegovoj okolini, osluškujte predanja i legende, a svojim čulima priredite praznik konzumirajući neke od mnogobrojnih specijaliteta sa ovog područja.
Autor: Nenad Stanković
Najistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (četvrti deo)
ПодробнееАрхеолошки локалитети ЈИ Србија - Archaeological Sites SI Serbia https://fb.watch/99ozj-yexv/
ПодробнееPričanje priča jedan je od najvažnijih sadržalaca jedne civilizacije...
ПодробнееIstorijat najvažnije sporedne stvari na svetu, njen nastanak i razvoj u našem gradu
Подробнее„Ko se jednom napije vode sa Guševice, teško odlazi iz Pirota, a još ga teže zaboravlja“
ПодробнееKakve veze ima jedna od dve najuticajnije dinastije moderne istorije Srbije sa južnim krajevima oslobođenim za vreme Obrenovića
ПодробнееDa li ovaj znak na ćilimu predstavlja zlo ili nešto drugo? Kako su nacisti „ocrnili“ simbol sunca i dobre sreće utkane u pirotski ćilim
ПодробнееNajistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (treći deo)
ПодробнееRetki se usuđuju i da govore o tome, danas je to naša tema
ПодробнееMit ili istina? Ako je 17 rimskih careva rođeno na teritoriji današnje Srbije, zašto Atila ne bi mogao biti sahranjen u Krupcu...?
ПодробнееMilan Piroćanac – prvi srpski moderni intelektualac
ПодробнееGreška ikonopisaca ili jedinstveni prizor na svetskom nivou?
ПодробнееDa li je majka poslednjeg vladara Romejskog carstva ktitor manastira Poganovo?
ПодробнееLekovito izvorište sakriveno unutar kanjona Gradašničke reke.
ПодробнееNe kaže se slučajno da je Pirot kapija istoka i zapada. Nezaobilazna destinacija na putu između Evrope i Azije.
ПодробнееDragoljub Jovanović - naučnik, političar, univerzitetski profesor, borac za slobodu...
ПодробнееSvaki Piroćanac i bez gledanja može stići do kapije kuće Malog Riste. Čuveni konak ovog trgovca, a današnji muzej, sem brojnih istorijski vrednih predmeta čuva i mnoge tajne, kao i priče o stanovnicima Pirota tokom 19. veka.
ПодробнееVojvoda ili razbojnik, srpski ili bugarski junak?
ПодробнееSrednjovekovna građevina koja krije mnoge tajne.
ПодробнееPirotski ćilimi su jedinstveni u svetu zbog načina izrade a nalaze se na Uneskovoj listi nematerijalnih kulturnih dobara Republike Srbije.
ПодробнееGrnčari sa šireg prostora Pirota su bili nadaleko poznati. O tome govori i podatak o njihovoj brojnosti, po kojoj je u Srbiji 1914. godine ukupno bilo 173 grčnara. Od toga broja je 113 grnčara bilo samo iz Pirota. Najpoznatiji potiču iz sela Veliki i Mali Suvodol.
ПодробнееPočetkom XVIII veka su Crnovunci ili Karakačani, čiji su koreni povezani sa Grcima ili Cincarima, počeli proizvodnju kačkavalja i izvoz na sva tada velika i poznata tržišta. Staroplaninske padine bogate lekovitim biljem su predstavljale pogodnu ispašu za sortu ovaca koju su sami naselili, i dobru osnovu za visokokvalitetno mleko. Šezdesetih godina dvadesetog veka je bio zvaničan sir Bele kuće. Uz stara srpska vina, najbolji je pirotski kačkavalj.
ПодробнееNaredne godine će se navršiti 130 godina od prvog zvaničnog pojavljivanja pirotskog ćilima na nekoj manifestaciji. Iz do tada običnog proizvoda za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu, pirotski ćilim je izrastao u statusni simbol, zaštitnika kuće i porodice, poslovne amajlije... Svojom neobičnom lepotom, originalnošću i dugovečnošću predstavlja pravo umetničko delo.
ПодробнееDa li zaista postoji nešto što se može nazvati pirotskom umetnošću?
Подробнее