Za odbranu ove tvrdnje bilo bi mi potrebno mnogo vremena i „mastila“, te ću to ostaviti za neki sledeći susret sa tastaturom i praznim listom.
Mitomanija, opevavanje i pripovedanje, sve su to discipline u kojima se naš narod veoma dobro snalazi, to karakteriše nas i naš način života tokom vremena.
Tako je na svakom brdu ovog brdovitog Balkana, ispod svakog kamena nalazi se priča, ispričana ili zaboravljena, koja samo čeka da je neko otkrije i obelodani.
Jer, kako je Vinston Čerčil jednom izjavio: „Balkan proizvodi više istorije nego što može da podnese.“
Međutim, šta je sa onim pričama koje nemaju istorijsko utemeljenje?
Vrede li se takve priče čuvati i prepričavati?
Ja sam uveren da jesu vredne toga.
Jednu od takvih legendi spasio je od zaborava književnik i novinar Muharem Bazdulj, dobitnik nagrade za najbolju reportažu „Biljana Bosnić Ognjanović fondacije“.
Nagradu je dobio za reportažu po imenu „Kanjon reke Jerme je ispred nas“.
Priču iz naslova ovog teksta pisac je čuo, a gde drugo, u kafani, u poznim satima i od čoveka u poznim godinama, kako je i sam naveo.
O čemu se radi?
Naime, putujući Orijent Ekpresom, književnica Agata Kristi upoznala je policijskog inspektora sa najvećim brkovima koje je u životu videla.
U razgovoru sa tim čovekom Agata Kristi zadobila je puno pozitivnih utisaka, a saznala je i ime grada u kome je čovek sa velikim brkovima rođen.
Ime tog grada je, kako legenda kaže, „kraljica krimića“ upotrebila prilikom imenovanja lika u svom romanu, koji će kasnije postati najupečatljiviji lik njenih ostvarenja.
Reč je naravno o Herkulu Poaru, čije se prezime u originalu (Poirot) od imena grada Pirota razlikuje u jednom slovu.
Da li je dužina brkova bilo jedino što je fasciniralo Agatu Kristi, nije poznato.
Dobra stvar kod činjenično i istorijski neutemeljenih priča je što se mogu prepričavati po sopstvenom nahođenju, to ostavlja prostora svakome od nas da ovu legendu završi onako kako sam misli da treba.
Dve stvari ostaju sigurne, razlika između imena Pirota i Poara predstavlja jedno jedino slovo, a u kafani se može čuti mnogo interesantnih stvari.
To sedenje u kafani svakako je lakše od prevrtanja kamena sa početka teksta u potrazi za zaboravljenom pričom, važno je samo odabrati pravu kafanu i pravo društvo, onda je uspeh zagarantovan.
Autor: Nenad Stanković
Najistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (četvrti deo)
ПодробнееАрхеолошки локалитети ЈИ Србија - Archaeological Sites SI Serbia https://fb.watch/99ozj-yexv/
ПодробнееIstorijat najvažnije sporedne stvari na svetu, njen nastanak i razvoj u našem gradu
Подробнее„Ko se jednom napije vode sa Guševice, teško odlazi iz Pirota, a još ga teže zaboravlja“
ПодробнееKakve veze ima jedna od dve najuticajnije dinastije moderne istorije Srbije sa južnim krajevima oslobođenim za vreme Obrenovića
ПодробнееDa li ovaj znak na ćilimu predstavlja zlo ili nešto drugo? Kako su nacisti „ocrnili“ simbol sunca i dobre sreće utkane u pirotski ćilim
ПодробнееNajistaknutiji građani Pirota kroz istoriju (treći deo)
ПодробнееRetki se usuđuju i da govore o tome, danas je to naša tema
ПодробнееMit ili istina? Ako je 17 rimskih careva rođeno na teritoriji današnje Srbije, zašto Atila ne bi mogao biti sahranjen u Krupcu...?
ПодробнееMilan Piroćanac – prvi srpski moderni intelektualac
ПодробнееGreška ikonopisaca ili jedinstveni prizor na svetskom nivou?
ПодробнееSukovski manastir je, poput Žiče, jedan od retkih u neposrednoj blizini glavnog putnog pravca i lako dostupan.
ПодробнееDa li je majka poslednjeg vladara Romejskog carstva ktitor manastira Poganovo?
ПодробнееLekovito izvorište sakriveno unutar kanjona Gradašničke reke.
ПодробнееNe kaže se slučajno da je Pirot kapija istoka i zapada. Nezaobilazna destinacija na putu između Evrope i Azije.
ПодробнееDragoljub Jovanović - naučnik, političar, univerzitetski profesor, borac za slobodu...
ПодробнееSvaki Piroćanac i bez gledanja može stići do kapije kuće Malog Riste. Čuveni konak ovog trgovca, a današnji muzej, sem brojnih istorijski vrednih predmeta čuva i mnoge tajne, kao i priče o stanovnicima Pirota tokom 19. veka.
ПодробнееVojvoda ili razbojnik, srpski ili bugarski junak?
ПодробнееSrednjovekovna građevina koja krije mnoge tajne.
ПодробнееPirotski ćilimi su jedinstveni u svetu zbog načina izrade a nalaze se na Uneskovoj listi nematerijalnih kulturnih dobara Republike Srbije.
ПодробнееGrnčari sa šireg prostora Pirota su bili nadaleko poznati. O tome govori i podatak o njihovoj brojnosti, po kojoj je u Srbiji 1914. godine ukupno bilo 173 grčnara. Od toga broja je 113 grnčara bilo samo iz Pirota. Najpoznatiji potiču iz sela Veliki i Mali Suvodol.
ПодробнееPočetkom XVIII veka su Crnovunci ili Karakačani, čiji su koreni povezani sa Grcima ili Cincarima, počeli proizvodnju kačkavalja i izvoz na sva tada velika i poznata tržišta. Staroplaninske padine bogate lekovitim biljem su predstavljale pogodnu ispašu za sortu ovaca koju su sami naselili, i dobru osnovu za visokokvalitetno mleko. Šezdesetih godina dvadesetog veka je bio zvaničan sir Bele kuće. Uz stara srpska vina, najbolji je pirotski kačkavalj.
ПодробнееNaredne godine će se navršiti 130 godina od prvog zvaničnog pojavljivanja pirotskog ćilima na nekoj manifestaciji. Iz do tada običnog proizvoda za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu, pirotski ćilim je izrastao u statusni simbol, zaštitnika kuće i porodice, poslovne amajlije... Svojom neobičnom lepotom, originalnošću i dugovečnošću predstavlja pravo umetničko delo.
ПодробнееDa li zaista postoji nešto što se može nazvati pirotskom umetnošću?
Подробнее